Album list :
Last uploads : Last comments : Most viewed

Login : Search :
 

Home > Restauracije
Hy - restauracija


9~9.jpg

Da se HY kombi može pronaći kod nas, nisam ni znao sve do susreta ljubitelja Citroen vozila u Kanegri u svibnju 2000. g. Došao sam prvi put na jedan takav susret sa svojim kamperom, prerađenim citroenom DS, i u kampu ugledao kombi HY našeg slovenskog kolege Vinka Nebeca. Moja prva reakcija je bila u znaku "ljubav na prvi pogled" prema tom vozilu. Naime do tada sam mislio da taj tip vozila postoji samo u francuskim filmovima pedesetih godina, jer u stvarnosti tj. na cesti ja ga nikad nisam vidio. Ne sjećam se da je takvo vozilo bilo prisutno na cestama u Dalmaciji. Bio sam veoma iznenađen kada sam od g.Vinka saznao da u Zagrebu postoje tri kombija. Danas vjerujem da je sudbina već tada umiješala svoje prste u tijek događaja, jer su se isti počeli odvijati kao da su unaprijed dogovoreni.
U lipnju, za vrijeme održavanja oldtimer susreta u organizaciji Oldtimer kluba Zagreb, obišao sam vozila HY koja su bila parkirana na jednoj livadi izvan grada. Radilo se o dva kombija HY kratke izvedbe i jedan HY duge izvedbe (prerada karoserije Curus iz Pariza što je sve uredno evidentirano na pločicama u vozilu). Vozila su bila parkirana na tom mjestu više godina i upotrebljavana su kao skladišta raznih dijelova.
Dogovor o kupnji vozila je ubrzo postignut i u kolovozu su sva tri kombija došlepana u moje dvorište. Dva su vozila dovedena u cijelosti dok je treći u Zagrebu rastavljen i izrezan te u sklopovima i dijelovima oplate dovezen.
Gledajući, u mom dvorištu dovezena vozila, činilo se da su to dva oronula starca, i teško je bilo uvjeriti bilo koga da ce se i uz veliki trud i novac moći nešto napraviti od njih. Za mene dileme nije bilo. To je naprosto bio izazov kojem se ne odolijeva. Odluka je donesena još ranije da se restaurira kombi HY duge izvedbe. Naime on je imao potpuno ispravan motor i mjenjač, a bio je već prije deset godina registriran kao vozilo za kampiranje. Od opreme imao je hladnjak Elektrolux i vebasto grijač francuske proizvodnje po licenci Eberspacher čiji uređaji su i danas instalirani i savršeno rade. Sve ostalo napravljeno je novo.
Vračanje u život započeto je u studenom 2000. godine, a povjereno je mom kolegi iz Kluba klasičnih automobila u Splitu, autolimaru Krešimiru Vrdoljaku iz Solina, velikom ljubitelju oldtimer vozila koji i sam posjeduje pet odlično uređenih oldtimera. Nikakve improvizacije prilikom restauracije nisu obavljene. Svi dijelovi oplate koji su pokazivali znakove hrđe odstranjeni su i zamijenjeni novim limovima ili dijelovima oplate izrezanog trećeg vozila, a svi profili kojih ima po četiri sa svake strane uzduž vozila zamijenjeni su novima zajedno sa rubnim dijelovima krova. Sve što se moglo zamijeniti novim zamijenjeno je. Nakon zaštite limova temeljnom bojom odnosno bešumnom masom, kitani su cement kitom odnosnom dvokomponentnim špric nanosom.
Varenju, kitanju i brušenju nije bilo kraja. Ipak nakon četiri mjeseca rada kombi je bio spreman za lakiranje. Lakiranje je obavljeno u lakirnici Peci auto lakirera Matas Nedjeljka u Kaštel Starom sa setom metalik boja i laka firme Sikens, na način da su u jednoj peci lakirani svi dijelovi koji su se mogli skinuti uključivo i vrata, a u drugoj peci samo vozilo.
Tijekom mjeseca travnja 2001. godine kombi se vratio u moje dvorište na daljnji posao. Sada već nitko, tko ga ranije nije vidio, nije mogao zamisliti njegov izgled po dolasku iz Zagreba, pa je tu od velike pomoći, njegov blizanac koji je još uvijek kod mene u stanju kako je dovezen, radi usporedbe, a i moja foto dokumentacija kojom sam popratio faze rada.
Montažu prozora, krovnih otvora, instalacija vode i odvodnje te plina i elektrike, izveo sam osobno tijekom travnja 2001. godine.
Uređenje interijera također sam obavio osobno u periodu svibanj-kolovoz. Sve je izrađeno od mahagonije vodootporne Šperploče debljine 1 cm osim obloge plafona gdje je upotrijebljena obloga od 4mm. Unutrašnjost sam izveo po vlastitim zamislima tako da volim kazati da u vozilu imam spavaču sobu za dvije osobe (120 x 185), tuš kabinu sa kemijskim WC-om i umivaonikom (80 x 80), ormar za odjeću (60 x 40), kuhinjski blok sa sudoperom, plinskim kuhalom, hladnjakom na plin (12 L) te ormarić za hranu + viseći elementi iznad kuhinjskog bloka (110 x 45), dnevni prostor sa stolom i dvosjednom klupom sa obje strane (160 x 90), te dječjim leA3ajem iznad vozačkog i suvozačkog sjedišta, koji se za upotrebe jednostavno spusti sa plafona (160 x 95). Naravno ako je potrebno dnevni prostor se također formira u ležaj (190 x 95). Kompletna unutrašnjost lakirana je bezbojnim mat lakom Hempel u tri sloja što posebno ističe prirodnu boju i strukturu mahagonija. Svi prozori i krovni otvori kupljeni su u IMV Novo Mesto. Izolacija prostora izvedena je sa 3 cm debelim stiroporom odnosno krovni dio Armaflex plocama radi ovalnosti krova.
Ispod spavaćeg dijela, sa pristupom kroz stražnja vrata, ugradio sam rezervoar za vodu od 70 L, vebasto grijač te plinsku bocu. Tu je također i prostor za alat, rezervne dijelove, dizalicu i sl. Za otpadnu vodu iz umivaonika i sudopera ugradio sam ispod vozila odvojene rezervoare zapremine cca 50 L.
U 9 mjesecu 2001. godine kombi je registriran. Probne su vožnje obavljene u okolici i za vrijeme splitskog relly oldtimera krajem rujna. Budući da je sve bilo OK, 2002. godine krenuli smo u ozbiljnije vožnje. 27. i 28. 04. 2002. učestvovali smo na oldtimer susretu vozila u Rijeci te nakon petodnevnog obilaska Istre boravili smo u Kanegri 04. i 05. 05. 2002. godine, gdje smo u konkurenciji od cca 200 vozila osvojili medalju za najljepši auto na susretu. Naravno sljedeće putovanje odvelo nas je preko otoka Paga i Raba, na susret ljubitelja Citroen vozila u Tribalj Vinodol.
Prva putovanja od cca 2 500 km prošla su bez ikakvih problema, A to znaci da HY ide dalje. Priložene fotografije govore ono što nisam uspio napisati. Treba ih pažljivo proučiti da bi se shvatio opseg napravljenog posla.
OSNOVNE KARAKTERISTIKE MOJEG VOZILA JESU:
Prerađeni model HY u karoserijskoj radionici Curus u Parizu produženi model D 5.80 m (osnovna verzija je duga 4. 20 m) i širina vozila 2m, visina unutra 1.82m godina proizvodnje 1968. (podaci su preuzeti sa pločice u kabini)
Motor 1911 ccm, 33 kw, 3 brzine, max. brzina 96 km/h. Benzin
Karakteristično je ogibljenje ovog kombija sa torzionim oprugama naprijed i natrag a to mu daju nisko težište i udobnu vožnju.
Proizvodio se od 1946. do 1981. godine. Ukupno je proizvedeno 490 165 kom. U povijest je ušao kao jedan od prvih kombi vozila sa prednjim pogonom, jednovolumenski kombi sa prepoznatljivim designom i izbočenom prednjom "njuškom" čiji oblik su danas preuzeli svi proizvođači kombi vozila.

31 files, last one added on Nov 28, 2005

Mehari - restauracija u Mariboru


fotografija0963.jpg

64 files, last one added on May 31, 2010

Cx - restauracija


37~5.jpg

POVIJEST:

Zasto sam kupio CX-a??? Pocetkom ove godine (2003) sam namjeravao svojeg AX-a zamjeniti vecim automobilom i namjera mi je bila kupiti XM 2.5 TD. No buduci da sam CX-a usadio u sjecanje jos u ranim 80'tima kada je otac imao u Jamnici sluzbene CX-e koje je koristio kad je isao na putovanja (mislim da su bili modeli Pallas I i GTi II) u oglasniku mi je zapeo za oko oglas za CX 25 TRD Turbo 2. Nakon razgovora odlucio sam drugi dan otici pogledati auto, a buduci da je odluka o kupnji vec bila donesena, pregledavanje auta je bilo samo sigurnosti radi ipak da ne kupim nesto sto se raspada. Auto je bio u relativno losem stanju, no na motor i unutrasnjost tesko da se moze naci primjedbe, sto je i osnova za uspjesno renoviranje.

POVIJEST AUTA:

Igrom slucaja nedavno sam upoznao gospodina Zlatka kojem sam povjerio repariranje motora i hidraulke koji je prepoznao auto i ispricao mi sto on zna o njemu.

1995 je CX uvezen iz Italije i prvi vlasnik kod nas, gospodin Boris ga je koristio kao Taxi. Auto je tada dozivio i jednu nesrecu, slijetanje sa ceste na nos, sto je rezultiralo spiganom sasijom, koja do dan danas nije izravnata.

U razdoblju do 2000-te auto je dozivio generalku na motoru i opcenito je generalno mehanicki uredjen. Tada je auto imao oko 1.000.000 km.

Sljedecu nesrecu je prezivio u Dubrovniku, kada je gospodin Elvis sa njime udario u rubni kamen, sto je za posljedicu imalo pomaknuti kotac unatrag.

Nije mi poznato kada je auto frontalno udaren, jer mu je prednji kraj do muldi totalno zguzvan i vrlo nestrucno popravljen, radi cega sam prisiljen staviti nove dijelove na njega.

Buduci da je kvacilo lose, a zivotni vijek kvacila je oko 150 - 200 000 km auto sada ima oko 1.200.000 km. Impresivno :)

Izgleda da je sasija ipak dobra, no problem je sa vilicama kotaca. Lijeva strana ima ravnu vilicu, a desna lagano spiganu. Znaci ... slijedi nabavka novih vilica pa ce se vidjeti hoce li biti potrebni jos kakvi radovi.

RADOVI:

Od kupovine auta (11.02.2003) do sada u auto je utroseno dosta truda i novaca, no u vecini slucajeva popravci su bili lose izvedeni radi nedovoljne strucnosti ljudi koji su radili na autu.

1. Punjenje kugli

2. Zamjena indikatora pritiska ulja u motoru

3. Repacija elektro pokretaca

4. Reparacija letve volana - propustile gumice. Odgovor Citroena bio je da se ne mogu nabaviti. Problem rijesen nabavkom gumica kod BOLF-a u Gundulicevoj, uz napomenu da je bitno naglasiti da se radi o LHM-u, sto povlaci izradu gumica iz materijala otpornog na LHM.

5. Reparacija ozicenja u prostoru motora - taj dio posla nitko nije htio raditi, a buduci da nova instalacija dodje "samo" 12.000 kn, posla se prihvatio moj otac i moram mu odati priznanje na odlicno odradjenom poslu.

6. Reparacija alternatora

7. Zamjena lajtunga hidr. pumpa - razvod (3x) - problem pucanja lajtunga je postao vrlo ucestao, sto me je strasno ljutilo jer svako malo je auto ostajao nepokretan na cesti. Sve neugodnosti su nestale kada je prilagodjen novi lajtung od BX-a i propisno zasarafljen za motor. Uzrok pucanja moze biti i losa centralna kugla, jer lajtung tada trpi udarce i puca.

8. Reparacija glavnog kocionog cilindra - nakon pritiska na kocnicu, kocnice su ostale blokirane. Kvar koji mnogi majstori zele skupo naplatiti se rjesava skidanjem i ciscenjem glavnog kocionog cilindra. Cijena popravka cca 200 kn. Inace, neispravan rad glavnog kocionog cilindra vidi se takodjer po brzom padanju straznjeg kraja auta.

9. Zamjena svih disk plocica, ulje i filtere necu spominjati buduci da to spada u redovno odrzavanje. Inace, ulje se mjenja na 5000 km, zajedno sa filterom ulja, goriva i zraka.

10. Sada se ne mogu sjetiti ostalih izdataka, kojih znam da je bilo. Kako cu ih se sjetiti, dopisati cu :)

***************
NABAVA DIJELOVA
***************

03.09. poslao sam upite kod svih dobavljaca Citroen rezervnih dijelova, jer sam odlucio sve lose zamjeniti novima. Upit za ponudu sadrzi:

- Farovi (lijevi i desni)
- Zmigavci (lijevi i desni)
- Blatobrani (lijevi i desni)
- Branici (prednji i straznji)

Prva ponuda koju sam dobio je od Pebe i mogu reci da sam lagano ostao sokiran. Iznos je oko 9500 kn, sto je prema mojem misljenju ipak malo previse.

Usporedbe radi, far dodje 1500 kn, dok je u C.S.-u 1300. Najpovoljniji je Velas u Velikoj gorici gdje je far 1030 kn. Cijene su sa ukljucenim PDV-om.

Potraga se nastavlja i objaviti cu sve ponude koje ce mi stici.

U CIB-u (Buzin) su naruceni prednji blatobrani. Cijena za oba cca 2500 kn. Obecano mi je da ce stici sljedeci tjedan. Zivi bili pa vidjeli.

Blatobrani su stigli 16.09.2003.

Pragovi su, kao sto sam i mislio, u katastrofalnom stanju. Slijedi nabavka novih.

Pragovi su naruceni u Strojometalu, Podolje, Zagreb i preuzeti.

Nabavljeno:

Nova hauba

Novi retrovizori

Novi kompresor od klime

Novi prednji i straznji branik

Novi vjetrobran

Novi volan

Jos mi samo fale farovi i zmigavci .

Plan je ostaviti auto u istoj boji, popraviti sva ostecenja i sve nedostatke.

41 files, last one added on Nov 25, 2005

Ds - kamper


4~12.jpg

Osnova za projekt bio je Citroen DS 21 sa 78 KW (105 KS) i poluautomatskim mjenjacem proizveden davne 1968. g. Na hidraulici, kocnicama i mehanizmu za upravljanje nisu napravljeni nikakvi prepravci. Konstrukcija od kvadratnih cijevi 20x20 mm zavarena je i sa 16 vijaka pricvracena za pripremljenu podlogu (nosivu platformu automobila) nakon ato je viaak karoserije izrezan, a ostatak temeljito obnovljen i zaaticen. Za vijke je ugradeno pojacanje sa strane ispod pragova u obliku jace leljezne trake kroz koju su pricvraceni vijci. U stralnjem dijelu konstrukcije su pricvraceni u vec postavljene matice za montalu sigurnosnih pojaseva za stralnja sjediata. Pothvat je u osnovi bio eksperiment s nepoznatim posljedicama pa je i osnovni moto bio ostvariti ga sa ato manje novaca. Sav materijal utroaen za izradu nije koatao viae od 2500 DEM. Zato je izvedba prilagodavana mogucnostima nabave materijala i zadanim telinama jer se nije smjelo opteretiti vozilo viae nego ato je maksimalna dopuatena nosivost, a to je zajedno s putnicima (2 do 3), prtljagom i punim spremnicima oko 1980 kg. Konstrukcija je izvana oblolena aluminijskim limom (tzv. aluminijska lamperija koja je vec bila obojena, a osnovna joj je funkcija oblaganje vanjskih dijelova kroviata odnosno strehe). Ona se sastoji od ploca dugih 250 i airokih 25 cm. Spaja se umetanjem jedne ploce u drugu tako da se svaka ploca prethodno pricvrsti za konstrukciju aluminijskim zakovicama. Ovako spojene ploce ne ostavljaju vidljive tragove, jer nova ploca pokriva spoj stare. Unutraanjost je oblolena vodootpornom aper-plocom od 4 mm, a meduprostor stiroporom. Vozilo je produleno za 40 cm. Airina dogradnje je 200 cm, a takoder i unutraanja visina. Sa stralnje strane karoserije ugradena su dva podupiraca uzeta sa stare kamp-prikolice ato osigurava stabilnost autokucice pri parkiranju, a ujedno je postavlja u vodoravan pololaj ako je teren nagnut.
Cijeli posao zapoceo sam na podu dvoriata gdje sam napravio nacrt u mjerilu 1:1 i prema njemu izrezao cijevi za konstrukciju. Kako bi zavarivanje uspjelo napravio sam od kvadratnih cijevi (40x40 mm) podlogu na kojoj sam zavario lijevu i desnu stranu. Prethodno sam na pripremljeno (izrezano) vozilo pricvrstio podnu reaetku, a zatim zavario bocne stranice i medusobno ih spojio zavarivanjem. Tek tada su znatileljni promatraci shvatili o cemu je rijec jer je spojena reaetka od cijevi davala konture buduceg automobila. A1abu sam odrezao do nosive platforme, preko krova u razini stupova stralnjih vrata koje sam medusobno povezao na liniji kosine krova savinutom kvadratnom cijevi koja je ostala trajno ugradena kao nosac lelaja iznad kabine. Prakticki, u stralnjem dijelu vozila ostala je samo nosiva platforma s uzdulnim nosacima - pragovima te unutraanja strana blatobrana. Odrezani stralnji dio plasticnog krova upotrijebljen je za oblaganje spoja postojeceg dijela vozila s proairenim stralnjim dijelom. Atest sam dobio bez ikakvih problema u tehnickoj stanici Split. Toj sam stanici i prijavio pregradnju tako da je njihov kontrolor tijekom gradnje dolazio i provjeravao pojedine radove. Nije imao nikakvih primjedbi i atest je dobiven odmah cim je posao bio zavraen.
Kao ato se vidi na skicama i fotografijama, autokucica ima krevet za dvije osobe iznad kabine (130x190 cm), ormar za odjecu, kuhinjski blok sa sudoperom i plinskim kuhalom, te odvojen prostor za smjeataj kemijskog zahoda s umivaonikom i ormaricem. Kutna klupa sa stolom mole takoder posluliti kao krevet (100x190 cm) kad se spusti stol. Ispod kutne klupe smjeaten je spremnik vode 30 l., WEBASTO grijac na benzin iz otpisanog Zaporoaca. Na ovaj nacin rijeaeno je grijanje neovisno o radu motora. Uredaj je vrlo efikasan iako je malo bucan. No, to je rijeaeno vrlo jeftino jer originalni Webasto grijac njemacke proizvodnje koata oko 2000 DEM. Ostali prostor ispod klupe iskoriaten je za smjeataj vecih predmeta. Spremnik otpadne vode smjeaten je ispod poda boravianog dijela, u meduprostor do dna bivaeg prtljalnika A1abe gdje je ujedno mjesto za alat i razne sitne dijelove koje uvijek nosim sa sobom. Ispod i iznad sudopera izradio sam elemente za smjeataj posuda i hrane. Ispod prednjeg kreveta je prostor za posteljinu. Za ugradnju hladnjaka nema mjesta pa koristim prijenosni hladnjak od 10 ili 25 l., koji radi na 12 V ato uz malo palnje zadovoljava potrebe za uvijek hladnim picem ljeti ili toplim jelom zimi.
Ovako prepravljeno vozilo tele je 300 kg, medutim motor, kocnice i hidraulika potpuno zadovoljavaju novu funkciju vozila. Za izradu vozila gospodin Kuzmanic je utroaio sva slobodna poslijepodneva kao i vikende tijekom sedam mjeseci. Radio je na otvorenom u svome dvoriatu.
Voli kazati kako bi profesionalci vjerojatno cijeli posao obavili brle i kvalitetnije, no on kao amater sa strukom koja nema nikakve veze sa slicnim poslovima je itekako zadovoljan.
Ovim vozilom vlasnik je prokrstario mnogo tisuca kilometara. Volnja ovako prepravljenim vozilom ne predstavlja problem, a mnogo je brla i udobnija od slicnih izvedbi na kombijima ili furgonima. Prosjecna potroanja je oko 11 do 12 l. na 100 km. Najveca postignuta brzina na autocesti je veca od 140 km/h, no u praksi veca brzina od 100 km/h nije ni potrebna. Vozilo je namijenjeno dvjema odraslim osobama, a ima mjesta i za dvoje male djece. Zbog svojih osobina i velicine boravak u ovom vozilu moguc je na svakom parkiraliatu osobnih vozila u gradovima kroz koja prolazite na svojim ugodnim putovanjima.

23 files, last one added on Nov 25, 2005

Visa - restauracija


visa42.jpg

39 files, last one added on Nov 27, 2005

17 albums on 2 page(s) 2